Sveta Klara Asiška

Klara se rodila g. 1193. ili 1194. godine kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji.

Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.

Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice 1211. godine pobjegla u crkvicu Svete Marije Anđeoske, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar.

Tu joj je pred oltarom Marijinim Franjo ostrigao kosu, u znak odreknuća od svijeta i njegovih čežnji, i zaodjenuo je priprostom pokorničkom haljom, oko glave ovio joj je veo djevičanstva. Potom ju je sklonio u samostan benediktinki sv. Pavla u Bastiji, gdje ostade 15 dana.

Zatim je prešla u drugi samostan, kod pokorničkih pustinjakinja na brdu Subasio, povrh Asiza gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.

Kasnije je sv. Franjo smjestio Klaru i one koje su joj se pridružile u crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostadoše do dana današnjega.

Klara je 1215 godine bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana – kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.

Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, istodobno se brineći za redovničku stegu, te osobito za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom.

I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo, kao njezin duhovni vođa, nije priveo k mjeri. Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine.

Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje. Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseći u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše.

Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. godine. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije.

Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sačuvani. Slikari prikazuju svetu Klaru u redovničkom odijelu s pokaznicom u rukama. Očito aluzija na čudo sa Saracenima. Zaštitnica je sestara klarisa, pralja, vezilja, slijepih i televizije.

Molitva svetoj Klari

Serafska Sv. Klaro, tvoje je srce bilo tako veliko da ljubi cijeli svijet.
Uzmi naše molbe u svoje čiste ruke i prikaži ih Bogu.
Moli za nas da možemo jednog dana ući u radost pred Božje prijestolje.
Neka sjaj tvoje savršene čistoće proguta sjene i tamu grijeha i pokvarenosti u svijetu.
Zagovaraj svojom nevinošću mladež. Osiguraj mir našim domovima i slogu u našim obiteljima.
Pomozi svima koji su u teškim okolnostima života, i koji su se preporučili u naše molitve.

 

Oče naš.
Zdravo Marijo.
Slava Ocu.

Zdravo Majko ponizna, Propetoga službenice!
Učenice Franjina,
Plemenita djevice!
Da stignemo, Klaro, daj
u nebeski slavni kraj!