Sveta Elizabeta Ugarska

Crkva sv. Elizabete Ugarske u Jalžabetu, jedina u Hrvatskoj

Sveta Elizabeta Ugarska (Bratislava, 1207. – Marburg, 17. studenog 1231.) – katolička svetica, kći ugarsko – hrvatskog kralja Andrije II.

Elizabeta je bila princeza, kći ugarsko – hrvatskog kralja Andrije II. S trinaest godina, udala se za tirinškog grofa Ludovika. Dala je sagraditi bolnicu, kraj dvorca, da se osobno brine za bolesnike. Obitelj se tome protivila. Potajno je hranila gladne, siromahe i bolesne. Jednom je, prema legendi, grof zaustavio Elizabetu, s ciljem da vidi što skriva, a kad je otvorila pregaču haljine, umjesto kruha koji je tamo bio prije minute, pojavile su se ruže. Nakon smrti grofa Ludovika, prodala je sve imanje, prihvatila siromaštvo, i brinula se za svoja tri sina te za bolesnike i siromahe. Za velike gladi u Njemačkoj, pomagala je siromasima.

Zaštitnica je pekara, prosjaka, bolesnika, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu.

Papa Grgur IX. proglasio je Elizabetu, svetom 27. svibnja 1235. u gradu Perugi u Italiji.

Spomendan joj je 17. studenog. Godine 2007. slavi se širom Europe 800. godišnjica njenog rođenja.