Hodočašće u Loreto, Rim…

Prije nego Vam iznesem svoje dojmove o prekrasnom putovanju, želim zahvaliti Ocu nebeskom i Presvetoj Majčici što su meni i mojoj sestri omogućili hodočastiti u Loreto i Rim.

Dojmova i milosti bilo je obilju. Stoga razmišljam, od kuda krenuti!? Radost u mom srcu što sam sa svojom sekom Biljom išla na hodočašće i što sam imala priliku upoznati predivne osobe na tom putu (članove udruge „Bubamara“) bila je istinska radost. Eh, kad bi svi shvatili ljepotu i dobrotu novih prijatelja koje sam stekla …

Na put smo krenuli u suorganizaciji katoličke udruge „JOB“, a vozili su nas velečasni Dragutin Goričanec i gospodin Nikola. Marijeta je imala ulogu voditeljice. Put je bio malo naporan, ali uz ljubav i dobrotu svih srdaca na tom putu, sve se moglo izdržati. Isus nam je dao posebne milosti i pružio nam priliku međusobnog upoznavanja kako bi jedni drugima mogli podariti osmjeh i radost. Renata, Maki, Marija, Alen, Kruno, Tomislav i svi ostali uistinu su bili prava ekipa. S oduševljenjem smo sudjelovali na Svetoj misi koju je velečasni održao u autobusu. To je bilo uistinu, jedno novo predivno iskustvo. Mene osobno, oduševio je velečasni sa svojim predivnim propovijedima. S jednostavnošću i pristupom prema nama, svaka riječ je dopirala do našeg srca i duše. Pjesma i veselje koje je vladalo u našem autobusu ukazivali su na prisutnost Isusa i Presvete Majčice na cijelom putovanju. A zatim je došao na red i brod. Njime smo cijelu noć putovali od Zadra do Ancone. E, tu je bilo svakojakih zgoda i nezgoda, a ponajviše smijeha. Moj prijatelj Maki imao je neobično iskustvo. Jedva je hodao po palubi kao da se napio, a bio je potpuno trijezan. Vani je bila bura i brod se ljuljao, a mi smo se nasmijali do suza (hahaha!). Pomogla sam Makiju da sjedne i večer je protekla u dobrom raspoloženju.

Ujutro smo stigli u Anconu i odmah se uputili u Loreto, odakle nosim posebne dojmove. U Loretu je bazilika u kojoj se nalaze zidovi kućice naše Presvete Majčice, u kojoj je živjela i primila Navještenje anđela Gabrijela o začeću po Duhu Svetom. Ah, kako sam se tu osjećala! Nema riječi kojima bih mogla opisati kako se moja duša osjećala u domu svoje najdraže, Presvete Majčice!

Puni emocija, nastavili smo put prema Rimu. U našim pjesmama i molitvama koje su dopirale iz svih naših srdaca, uistinu se osjećala prisutnost Duha Svetoga. U Rimu smo s radošću, Isusu za ljubav, na koljenima išli po Svetim stubama. Molila sam žarom srca iz dubine svoje duše. Suze na mom licu izražavale su milost i zahvalu Isusu. Svaka stuba bila je za nekoga: za roditelje, za moju seku Bilju, za sve prijatelje, za ljude koji su me povrijedili, za sve članove „Bubamare“ koji su bili s nama, a nisu mogli na koljenima ići. Svi oni, u mom srcu i molitvi, išli su po tim stubama, i molili za svoje potrebe. Moje je srce to činilo za nih, jer sam imala milost i čast ići po Svetim stubama Isusu za ljubav. Vjerujem da su istu milost osjetili i svi ostali koji su bili pokraj mene. Poslije Svetih stuba, išli smo u razgledavanje mnoštva bazilika.

Nema riječi kojima bi se dalo opisati što se događa u srcu i duši nakon svega viđenog. Navečer smo stigli u smještaj Ivana Mertza, gdje su nas domaćini dočekali osmjehom dobrodošlice. Prije večere, svi smo rado prisustvovali misi koju je držao naš predragi velečasni. Slušali smo zvonki glas naše Marijete koja je pjevala s nama i tijekom cijelog putovanja imala za sve osmijeh i lijepu toplu riječ.

Svanulo je novo jutro. Nastavili smo obilazak Rima skroz do večernjih sati. Obišli smo katakombe, mnoštvo bazilika, bili smo u Vatikanu na Papinu blagoslovu…

Za sve ljepote satkane u srcu i duhu, neka Otac nebeski blagoslovi sve članove udruga „Bubamara“ i „Job“!