Hodočašće u Loreto, Rim…

Prije nego Vam iznesem svoje dojmove o prekrasnom putovanju, želim zahvaliti Ocu nebeskom i Presvetoj Majčici što su meni i mojoj sestri omogućili hodočastiti u Loreto i Rim.

Dojmova i milosti bilo je obilju. Stoga razmišljam, od kuda krenuti!? Radost u mom srcu što sam sa svojom sekom Biljom išla na hodočašće i što sam imala priliku upoznati predivne osobe na tom putu (članove udruge „Bubamara“) bila je istinska radost. Eh, kad bi svi shvatili ljepotu i dobrotu novih prijatelja koje sam stekla …

Na put smo krenuli u suorganizaciji katoličke udruge „JOB“, a vozili su nas velečasni Dragutin Goričanec i gospodin Nikola. Marijeta je imala ulogu voditeljice. Put je bio malo naporan, ali uz ljubav i dobrotu svih srdaca na tom putu, sve se moglo izdržati. Isus nam je dao posebne milosti i pružio nam priliku međusobnog upoznavanja kako bi jedni drugima mogli podariti osmjeh i radost. Renata, Maki, Marija, Alen, Kruno, Tomislav i svi ostali uistinu su bili prava ekipa. S oduševljenjem smo sudjelovali na Svetoj misi koju je velečasni održao u autobusu. To je bilo uistinu, jedno novo predivno iskustvo. Mene osobno, oduševio je velečasni sa svojim predivnim propovijedima. S jednostavnošću i pristupom prema nama, svaka riječ je dopirala do našeg srca i duše. Pjesma i veselje koje je vladalo u našem autobusu ukazivali su na prisutnost Isusa i Presvete Majčice na cijelom putovanju. A zatim je došao na red i brod. Njime smo cijelu noć putovali od Zadra do Ancone. E, tu je bilo svakojakih zgoda i nezgoda, a ponajviše smijeha. Moj prijatelj Maki imao je neobično iskustvo. Jedva je hodao po palubi kao da se napio, a bio je potpuno trijezan. Vani je bila bura i brod se ljuljao, a mi smo se nasmijali do suza (hahaha!). Pomogla sam Makiju da sjedne i večer je protekla u dobrom raspoloženju.

Ujutro smo stigli u Anconu i odmah se uputili u Loreto, odakle nosim posebne dojmove. U Loretu je bazilika u kojoj se nalaze zidovi kućice naše Presvete Majčice, u kojoj je živjela i primila Navještenje anđela Gabrijela o začeću po Duhu Svetom. Ah, kako sam se tu osjećala! Nema riječi kojima bih mogla opisati kako se moja duša osjećala u domu svoje najdraže, Presvete Majčice!

Puni emocija, nastavili smo put prema Rimu. U našim pjesmama i molitvama koje su dopirale iz svih naših srdaca, uistinu se osjećala prisutnost Duha Svetoga. U Rimu smo s radošću, Isusu za ljubav, na koljenima išli po Svetim stubama. Molila sam žarom srca iz dubine svoje duše. Suze na mom licu izražavale su milost i zahvalu Isusu. Svaka stuba bila je za nekoga: za roditelje, za moju seku Bilju, za sve prijatelje, za ljude koji su me povrijedili, za sve članove „Bubamare“ koji su bili s nama, a nisu mogli na koljenima ići. Svi oni, u mom srcu i molitvi, išli su po tim stubama, i molili za svoje potrebe. Moje je srce to činilo za nih, jer sam imala milost i čast ići po Svetim stubama Isusu za ljubav. Vjerujem da su istu milost osjetili i svi ostali koji su bili pokraj mene. Poslije Svetih stuba, išli smo u razgledavanje mnoštva bazilika.

Nema riječi kojima bi se dalo opisati što se događa u srcu i duši nakon svega viđenog. Navečer smo stigli u smještaj Ivana Mertza, gdje su nas domaćini dočekali osmjehom dobrodošlice. Prije večere, svi smo rado prisustvovali misi koju je držao naš predragi velečasni. Slušali smo zvonki glas naše Marijete koja je pjevala s nama i tijekom cijelog putovanja imala za sve osmijeh i lijepu toplu riječ.

Svanulo je novo jutro. Nastavili smo obilazak Rima skroz do večernjih sati. Obišli smo katakombe, mnoštvo bazilika, bili smo u Vatikanu na Papinu blagoslovu…

Za sve ljepote satkane u srcu i duhu, neka Otac nebeski blagoslovi sve članove udruga „Bubamara“ i „Job“!

 

Bila sam Uličarka

Moj život je tužna priča koju je Isus preko svećenika doveo do sretnog završetka.

Kao Mnogi drugi koji su krenuli za boljim životom ili bolje rečeno trbuhom za kruhom tako sam i ja krenula u bolji život u tuđi meni nepoznat svijet. Kao mlada i naivna djevojka nisam znala što me tamo čeka. Nisam znala da u tom svijetu postoji pokvarenosti i toliko zla jer ja kao mladi curičak i neiskusna vjerovala sam svima

To moje vjerovanje u poštenje ljudi me dovelo do prostitucije.

Sramila se jesam a bojala još više, stisnula sam zube i u strahu sam se morala baviti tim najstarijim i  najprljavijim zanatom, misleći da mi je to suđeno. Tako su godine prolazile. U međuvremenu su djeca došla na svijet, pa i njih moraš prehraniti i kako to biva dan za danom, godina za godinom.

Takav je bio moj život sve do jedne hladne zimske noći , kada mi je na ulici u Zagrebu prišao jedan gospodin u kojem sam na prvi pogled osjetila neko povjerenje i nadu u spas.

Ponudio mi je pomoć i ja sam kao da mi je sam Bog dragi rekao: „DIJETE MOJE IMAJ POVJERENJA U OVOG ČOVJEKA, PUSTI NEKA TI POMOGNE, ON JE BOŽJI ČOVJEK“, u srcu osjetila neku radost i prihvatila sam pomoć. Poslije sam saznala da je to gosp. Vlč. Dragec – Bog ga blagoslovio, čovjek kao i drugi samo s jednom razlikom: ovaj divni čovjek čini velika dobra djela- pomaže ljudima.

Tako mi je taj svećenik kojeg je sam Bog poslao baš meni , moj anđeo čuvar.

Vlč. Dragec pomaže kad mi je god potrebno , njegove riječi  i razgovori mi daju utjehe i nade da idem naprijed, da ne pokleknem. Zahvaljujući njemu ja više nisam na ulici.

Moj najsretniji dan je bio kad me velečasni Dragec posjetio prije Božića u moj skromni dom i donio mi je mir i blagoslov a moj stol koji je do tada bio prazan sad je pokriven hranom.

Također mi je dovezao peć za loženje na drva. To mi najljepši dar do tada, a sve to mogu zahvaliti vlč Dragecu.

Zato ovim putem želim reći hvala za svu nesebičnu pomoć gosp. vlč. Dragecu i svim drugim dobrim ljudima koji direktno ili preko njega pomažu potrebnima. U njemu imam veliku pomoć i podršku. Zahvaljujući Bogu i njemu ja sam danas druga žena. Moj stol danas nije prazan a također ni moje srce jer preko tog svećenika zavoljela sam Isusa i Mariju te sam se prijavila svom župniku i zamolila ga da me pripremi za sakramente: Krštenje, Potvrda, Sv. Pričest i Ispovijed.

Neka ga Bog dragi blagoslovi i podari mu mir na ovom svijetu i neka ga anđeli čuvaju, jer On čuva nas napaćene i nesretne.

Božji blagoslov svima!

Magdalena iz Hrvatske

Ivanka Franjić

Dragi  „JOB“-ovci!

Prije svega želim Vas srdačno pozdraviti! U moj život unijeli ste puno radosti, sreće i ljubavi. Nakon puno godina ponovno sam krenula s Vama na hodočašća. Stoga ovo Vam pismo pišem kao zahvalu za sve predivna putovanja, na kojima sam bila sa Vama, a bilo ih je puno: Križevci, Mađugorje, Rim, Lurdu,. U svim tim svetištima doživjela sam Božju prisutnost  i radost zajedništva u molitvi.

Prvo moje putovanje s „JOB“-om započelo je u Mariji Bistrici – našem nacionalnom Marijanskom svetištu – koje je prelijepo. Slavili smo Svetu misu , obišli Križni put a uz sve te prekrasne duhovne stvari, u našem autobusu se molilo, pjevalo, šalilo, uživalo se u dobrom i dragom društvu.

Zatim je uslijedilo putovanja na Trsat . Prvi put u mom životu ugledala sam i uživala u moru  i bajnoj Opatiju. Vidjeti more uživo za mene je bio pravi doživljaj i velika sreća. To sam dugo željela, a Vi ste mi tu želju ispunili. Valovi, sunce, galebovi, stijene i sreća u srcu. Ovih putovanja i svih Vas uvijek ću se sjećati s radošću i ljubavlju u srcu.

Osvježili ste mi i uljepšali život. Hvala Vam od srca za svu Vašu ljubav, nježnost, toplinu, podršku, razumijevanje i pomoć! Neka Vas Isus i dalje krijepi i daje Vam snage da možete druge usrećiti kao i mene!

Puno Vas voli i pozdravlja Vaša Ivanka Franjić.

Religious - Otvaram Ti srce